Korejsko ime za baku

    Susan je autorica knjige 'Stories From My Grandfather: An Heirloom Journal for Your Grandchild'. Ona je slobodni pisac čije se znanje o djedu i djedu pojavilo u brojnim publikacijama.naš urednički proces Susan Adcox Ažurirano 27. siječnja 2018

    Korejski naziv za baku je halmoni . Ovaj izraz je transliteriran jer korejski jezik koristi različitu abecedu od engleskog. Iz tog razloga se ponekad drugačije piše. Halmeoni jedna je od takvih varijacija. Halmi je mogući skraćeni oblik koji mogu koristiti vrlo mali unuci.



    Korejci uvelike koriste obiteljske naslove umjesto datih imena, a pravila koja reguliraju obiteljske naslove prilično su zamršena. Nečiji se stariji brat, na primjer, zove drugim imenom nego mlađi brat. Imena djedova i baka prilično su jednostavna. Bake po majci mogu se nazivati ​​i oe-halmoni kako bi ih razlikovali od očinske strane.

    Tradicionalna korejska kultura

    Kad zapadnjaci raspravljaju o Koreji, obično se misli na Južnu Koreju. Sjeverna Koreja, poznata i kao Demokratska Narodna Republika Koreja, zatvorena je za autsajdere. Iako dvije Koreje dijele svoju povijest i kulturu, teško je donijeti pretpostavke o svakodnevnom životu u Sjevernoj Koreji.





    Utjecaj Konfucija bio je još jači u Koreji nego u drugim azijskim zemljama. Njegova su učenja stoljećima uvelike utjecala na korejsku kulturu. Kako je Koreja postala moderno, industrijsko društvo, građani su otkrili da im stari načini ne služe uvijek dobro. No, promjene dolaze polako.

    Rodne uloge strogo su definirane u konfucijanskom modelu. Najstariji muškarac bio je neprikosnoveni glava kućanstva. Žene nisu bile obrazovane i doista su često bile izolirane od vanjskog svijeta.



    Brak je dogovoren i mogao bi biti vrlo traumatičan događaj za ženu koja je morala napustiti obitelj i preseliti se sa tazbinom. Svekrva je mogla (a često je i činila) novoj mladenki vrlo težak život.

    Od žena se očekivalo da pripremaju hranu, budu poslušne svojim muževima i rađaju mušku djecu. Žena koja nije imala sinove mogla se razvesti.

    Moderna korejska obiteljska kultura

    Kad je Drugi svjetski rat okončao eru japanske kontrole Koreje, čelnici zemlje tražili su prosperitet kroz industrijalizaciju. Taj novi smjer zahtijevao je promjene u obiteljskom životu. Sinovi nisu mogli ostati u domaćinstvima svojih roditelja. Oni su bili potrebni za rad u novim tvornicama. Najstariji muškarac više nije mogao služiti kao dobroćudni diktator cijele njegove šire obitelji. Žene su počele imati pristup dodatnom obrazovanju i ulasku u radnu snagu.



    Stari načini, međutim, i dalje imaju utjecaja. Mnogi mladi ljudi traže pomoć od roditelja kada dođe vrijeme za odabir partnera. Žene koje rade izvan kuće i dalje obavljaju većinu kućanskih poslova i brigu o djeci. Tate koji ostaju kod kuće rijetki su.

    Taj je razvoj doveo do različite uloge mnogih djedova i baka - pružatelja skrbi za djecu.

    Djedovi i bake kao pružatelji skrbi o djeci

    Kad se Korejanke nakon rođenja djeteta vrate na posao, suočavaju se s ozbiljnim nedostatkom ustanova za brigu o djeci. Mnoge se obitelji obraćaju bakama i djedovima radi skrbi o djeci. Prema Reutersu , više od jedne trećine korejskih obitelji imalo je djecu o kojima se brinu baka i djed.

    Ovaj se aranžman pokazao kao financijska blagodat za bake i djedove, od kojih mnogi teško spajaju kraj s krajem. Jedno je istraživanje pokazalo da je oko 80% baka i djedova koji brinu o djeci plaćeno.

    Djed i baka vole svoje unuke, naravno, ali i brigu o djetetu smatraju financijskom transakcijom. Mogu biti strogi u pogledu vremena odlaska i preuzimanja, slično tradicionalnim vrtićima. No, oni su također ozbiljni u pogledu pružanja najbolje skrbi za svoje unuke, često pohađaju nastavu bake i djeda kako bi ostali u toku.