Keith Whitley bio je na dobrom putu da postane bonafid seoska superzvijezda u vrijeme svoje prerane smrti 1989. Proslavio se 1980 -ih zahvaljujući svom svilenkastom baritonskom glasu koji je zadivio slušatelje, a on nastavlja utjecati na čitavu generaciju zabavljača desetljećima nakon njegove smrti.
Whitley je bio dio neotradicionalnog seoskog pokreta. Njegova svestranost kao izvođača omogućila mu je da s lakoćom pjeva meke balade i tvrde trube, što ga je dovelo u dobro društvo s kolegama iz 80-ih godina i neo-tradicionalistima poput George Strait , Ricky Van Shelton i Randy Travis.
Jackie Keith Whitley rođena je 1. srpnja 1955. godine, a odrasla je u Sandy Hooku u Kentuckyju. Pjevanjem je počeo kao dijete, a sa osam je naučio svirati gitaru. Pjevao je na radijskoj postaji Charleston, West Virginia u roku od godinu dana. Svoju prvu grupu, bluegrass band, osnovao je sa 13 godina.
Nekoliko godina kasnije osnovao je Lonesome Mountain Boys s prijateljem Rickyjem Skaggsom. Uglavnom su svirali pjesme Stanley Brothersa i vremenom su izgradili lokalnu bazu obožavatelja. Nisu ni znali da će se na kraju igrati sa svojim idolom.
Ralph Stanley pokušavao je okupiti svoj bend 1969. godine nakon smrti svog brata i kolege iz benda, Cartera. Zamolio je Whitleyja i Skaggsa da se pridruže njegovoj grupi, Clinch Mountain Boys. Whitley i Skaggs prihvatili su ponudu te su se sljedeće godine počeli pojavljivati s bendom. Whitley je sljedeće dvije godine nastupao s Clinch Mountain Boysima i snimili su sedam albuma, uključujući Plakanje s križa , koji je 1971. godine proglašen Bluegrass albumom godine.
Whitley je napustio grupu 1973. i proveo sljedećih nekoliko godina skakućući iz benda u bend, da bi se 1975. vratio u Clinch Mountain Boys. Ostao je s njima još dvije godine. Izdali su nevjerojatnih pet novih albuma, a zatim je Whitley 1978. drugi put napustio grupu kako bi se pridružio New South, J.D. Crowe's Band. Grupa je kombinirala bluegrass i country i objavila tri albuma između 1978. i 1982. godine.
Whitley je 1982. napustio Novi jug i 1983. preselio se u Nashville, Tennessee, u nadi da će započeti solo karijeru. Potpisao je s izdavačkom kućom RCA Records i objavio svoj prvi solo nastup, Teško djelovanje za slijediti EP 1984. EP pun honkytonka nije bio idealan uvod, ali je 1985. nastavio s L.A. u Miami. Njegov debitantski album nesumnjivo je bio njegov proboj i iznjedrio je 14. singl 'Miami, My Amy' i prvih 10 hitova 'Ten Feet Away', 'Homecoming' 63 'i' Hard Livin '.' Sljedeće se godine oženio sa susjednom zvijezdom Lorrie Morgan.
L.A. u Miami bio je veliki uspjeh, ali Whitley nije bio ljubitelj pretjerano uglađenog zvuka albuma. Svoj treći solo nastup snimio je 1987. godine, no mislio je da zvuči pretjerano kao i njegovo posljednje izdanje te je uvjerio svoju etiketu da ga odloži.
Whitley se potom udružio s novim producentom, Garth Fundisom, a njih dvoje nastavili su 1988. godine Ne zatvarajte oči . Producirao je tri hit singla broj 1 zaredom: 'Ne zatvarajte oči', 'Kad uopće ništa ne govorite' i 'Pitam se mislite li o meni'.
Ne zatvarajte oči bio je veliki komercijalni uspjeh koji je učvrstio Whitleyjevu poziciju jednog od najperspektivnijih novih lica u zemlji, ali stvari nisu bile toliko obećavajuće iza kulisa.
Whitley je bolovao od teškog slučaja alkoholizma. Veći dio svog života bio je alkoholičar. Počeo je piti kao tinejdžer na svojim izložbama bluegrassa i godinama je trezveno trenirao. Patio je i od depresije, što je odvikavanje učinilo još težim. Whitley je prikrio svoju naviku pijući sam. Supruga Lorrie Morgan mnogo je puta pokušavala i nije uspjela da ga otrezni. Njegov alkoholizam postao je toliko težak da im je Morgan noću vezao noge kako bi znala pokuša li ustati iz kreveta i piti.
Whitley je umrla 9. svibnja 1989. u Nashvilleu nakon vikenda zabave. Imao je 33 godine. Njegov službeni uzrok smrti je trovanje alkoholom. Njegova razina alkohola u krvi bila je, 47 posto, što je šest puta više od sadašnje zakonske granice od 0,08 posto u državi.
Whitleyjeva karijera dugo je trajala nakon njegove prerane smrti. Upravo je omotao svoj četvrti studijski album, Pitam se mislite li na mene, u vrijeme njegove smrti. Album je objavljen tri mjeseca nakon njegove smrti i producirao je hitove 'I Wonder Do You Think of Me' i 'It Ain't Nothin', čime je njegov niz od br. 1 hit singlova postao pet.
Najveći hitovi uslijedilo je 1990. i doseglo je 5. mjesto Billboard Top Country Albums ljestvice i postalo platinasto. Album uključuje nove pjesme 'Tell Lorrie I Love Her', koje je Whitley napisao i snimio u svom domu, te '' Til a Tear Become a Rose '', duet s Morganom. Morgan je preuzela kontrolu nad imenjakom svog supruga nakon njegove smrti i snimila njezin glas uz njegov za pjesmu. Objavljen je kao singl, dostigao je 13. mjesto, a Morgan i njezin pokojni suprug zaslužili su nagradu CMA 1990. za najbolju vokalnu suradnju.
RCA je tada pušten Kentucky Bluebird , kompilacija izvedbi i neobjavljenog materijala iz Whitleyjevih dana s Clinch Mountain Boysima. Godine 1994. Morgan je organizirao snimanje nekoliko najvećih imena u državi i bluegrassu Keith Whitley: Tribute Album . Album uključuje nastupe Rickyja Skaggsa, Alana Jacksona i Alison Krauss te Union Station, kao i četiri prethodno neobjavljene pjesme koje je Whitley snimio 1987. godine. Gdje god da ste večeras objavljeno je 1995., koje je Morgan producirao, a sadrži obnovljene demo snimke.
Tijekom posljednjeg desetljeća pričalo se da je u tijeku nekoliko filmskih projekata o Whitleyjevom životu, iako ništa nije provjereno.